Svi istraživači i profesionalci koji rade sa i na internetu slažu se da se mnogo toga promenilo od kada je ona postala sveprisutna među odraslima, deca i adolescenti. Али оне се разликују у две области: да ли су паметни телефони и друштвене мреже претња само због постојања и да ли треба регулисати њихову употребу или, svaka tehnologija ima uticaj na našu kulturu i taj uticaj može dovesti do toga da ponašanje bude, основно, disfunkcional? Tehnologija je agnostička, šta radimo – mi ne radimo – ona je ono što je važno.
Пре свега након објављивања књиге „Генерација нервозна“, de Jonathan Haidt, alarmizam se proširio među državama i edukatorima, smarthphone-ови. Za Haidta, једноставна присутност паметних телефона на месту, са неограниченом употребом друштвених мрежа, odgovoran za povećanje psiijatrijskih bolesti. Za podršku svojim zaključcima, on prikazuje podatke American College Health Association: od 2008, broj adolescenata sa dijagnozom mentalne bolesti porastao je sa 20% na 45%
Kao istraživač i profesor u digitalnom svetu, Gledam te te brojeve sa sumnjom jer su deca tokom celokupne istorije sveta odrastala pod većim pretnjama od prisustva pametnog telefona. И не морамо путовати у прошлост да бисмо тражили ту децу: после нападаја 7. октобра 2023, у Израелу, među decom i adolescentima koji su imali direktan kontakt, prevalencija mentalnih poremećaja povećala se sa 17% na 30%.
zabrinuto me je što, u Brazilu i u svetu, stvaramo zakone s namerom da zabrane pristup pametnim telefonima zasnovano na moralnoj panici koja, očigledno, ne može da izdrži ni najmanju proveru. U svakom slučaju, digitalni svet je imao uticaj na naše živote, ovo je neosporno, ali је наша култура, pomoć od strane pametnih telefona, šta menja ponašanje adolescenata.
Pametni telefoni, koje, čudno ali postoje od 1994, postali su popularni tek od 2007., sa pojavom prvog iPhone-a. Ako postoje već toliko vremena, zašto tek sada adolescenti osećaju njegov uticaj? Haidt krivi društvene mreže i brzi i mobilni internet. Ja ja i drugi istraživači, kao italijan Alberto Acerbi, imamo drugačije mišljenje to je kultura, idiot
Sa pametnim telefonima, svaka osoba je postala novinar ili, bez žargona koji se koristi danas, producent sadržaja. To znači da nije važno gde smo ili šta radimo, uvek će postojati Sauronovo oko, zločestvo i crveno, пазимо вас. То би било у реду да је надзор једини проблем. Проблем је у томе што овај око које све види, такође отказује, poniže i sramoti.
Zamislite tinejdžera koji pokušava da osvoji svoju prvu devojku uvek postoji rizik od odbijanja. To je normalno, ali danas, neko ko pokušava da pristupi drugoj osobi, онлајн или у стварном животу, postoji rizik od sramoćenja i otkazivanja na javnoj internet platformi. једноставанscreenshotmože učiniti od 18-godišnjeg dečaka predmet sprdnje u svim krajevima sveta.
Najbolji sadržaj koji je ikada proizveden od strane ove cancel culture koja je internet iznela na površinu je TED Talk Monike Lewinsky. Да, ta ista ista ista, Nisam imao seks s tom ženom. Нела, najviše omiljena žena 1997. godine govori o svojoj, različitija iskustva ljudi koji su bili linčovani, metaforički, na digitalnom javnom trgu. I rešenje za to? Нова култура, kultura tolerancije i milosti na internetu, na kojim stvarima kao što je prethodni snimak ekrana bili bismo ignorisani od strane nas, однесувањеdegradiran, vulgaran.
Kriza mentalnog zdravlja? Tinejdžeri su zaista bolesniji? Prema Svetskog ekonomskog foruma, tinejdžeri odlažu svoj ulazak u svet odraslih
moja hipoteza je da, iz straha od sramote i otkazivanja, tinejdžeri nisu uzimali vozačke dozvole, ne izlaze u javnost i ostaju infantilizovani duže vreme. Зато перспектива изласка у свет, i ovaj svet može biti digitalan ili stvaran, представља стварни социјални ризик, na koji njihovi umovi nisu spremni. Ustvari, niko nije.
Шта ме највише изненађује у забрањеном гневу, и Haidt и бразилских и страних законодавца, izabrali su pametne telefone kao izvor svih zala, Haidt je više puta pisao o tome kako kultura čiji je hobi javno sramoćenje ne može biti zdrava. On zove taj šema, присутан у теорији когнитивно-бихевиоралне терапије, čitanje misli, и предпоставимо најгоре намере других људи.
Da bi prevazišli ovo ponašanje, ova kultura koju danas imamo – да морам да се сложим, изузетно дисфункционалан –, isti Haidt predlaže razumniji stav koji pretpostavlja dobre namere u postupcima i rečima drugih. Овај приступ помаже у смањењу непотребних конфликата и промовише здравије интеракције, посебно у поларизованим окружењима. Izazivajući ta automatska pretpostavka, Učimo naše oči da budu saosećajnije i tolerantnije, pored toga što izgrađuje racionalniju komunikaciju. На интернету и у стварном животу, bez potrebe da se nešto zabrani.
Lilian Carvalho é PhD em Marketing e coordenadora do Centro de Estudos em Marketing Digital da FGV/EAESP