Svi istraživači i stručnjaci koji rade s internetom i na internetu slažu se da se mnogo toga promijenilo otkad je postala sveprisutna među odraslima, djeca i adolescenti. Ali se razlikuju u dva područja: bi li pametni telefoni i društvene mreže bili prijetnja samo zbog postojanja i trebamo li regulirati njihovu uporabu ili, svaka tehnologija ima utjecaj na našu kulturu i taj utjecaj može dovesti do toga da ponašanje bude, u osnovi, disfunkcionalan? Tehnologija je agnostička, što radimo – ili ne radimo – ona je ono što je važno.
Prije svega nakon objavljivanja knjige "Generacija anksioznih", od Jonathana Haidta, alarmizam se proširio među roditeljima i odgajateljima, smatrali su pronašli krivca za nevolje koje pogađaju generacije Z (1997 do 2009) i Alpha (2010 do 2024): pametne telefone. Za Haidt, jednostavna prisutnost pametnih telefona na mjestu, s neprimjerenom korištenjem društvenih mreža, odgovoran za porast psihijatrijskih bolesti. Za podršku svojim zaključcima, on prikazuje podatke American College Health Association: od 2008, broj adolescenata s dijagnozom mentalne bolesti povećao se s 20% na 45%
Kao istraživačica i profesorica u digitalnom svijetu, Gledam te te brojeve s sumnjom jer su djeca kroz cijelu povijest svijeta odrastala pod većim prijetnjama od prisutnosti pametnog telefona. I ne trebamo putovati u prošlost da bismo tražili ovu djecu: nakon napada od 7. listopada 2023, u Izraelu, među djecom i adolescentima koji su imali izravan kontakt, prevalencija mentalnih poremećaja povećala se s 17% na 30%.
Zabrinjava me što, u Brazilu i u svijetu, stvaramo zakone s namjerom zabrane pristupa pametnim telefonima temeljenom na moralnoj panici koja, očigledno, ne može podnijeti ni najmanju provjeru. U svakom slučaju, digitalni svijet imao je utjecaj na naše živote, to je neosporno, ali mi dopustite da podnesem alternativnu hipotezu da je to naša kultura, potpomognuta pametnim telefonima, što mijenja ponašanje adolescenata.
Pametni telefoni, koje, čudno ali postoje od 1994 godine, samo su postali popularni od 2007, s pojavom prvog iPhonea. Ako postoje već toliko vremena, zašto tek sada adolescenti osjećaju njegov utjecaj? Haidt krivi društvene mreže i brzi mobilni internet. Ja i drugi istraživači, kao talijanski Alberto Acerbi, imamo drugačije mišljenje to je kultura, idiot
S pametnim telefonima, svatko je postao novinar ili, bez trenutnog žargona, producent sadržaja. To znači da nije važno gdje smo ili što radimo, uvijek će postojati Sauronov oko, zločest i crven, gledajući nas. To bi bilo čak i u redu da je nadzor jedini problem. Pitanje je u tome što je ovo oko koje sve vidi, također otkazuje, poniže i sramoti.
Zamislite tinejdžera koji pokušava osvojiti svoju prvu djevojku: uvijek postoji rizik od odbijanja. To je normalno, ali danas, netko tko pokuša pristupiti drugoj osobi, online ili u stvarnom životu, postoji rizik od sramoćenja i otkazivanja na javnoj internet sceni. Jednostavnoscreenshotmože učiniti da 18-godišnji dječak bude predmet sprdnje u svim kutcima svijeta.
Najbolji sadržaj koji je ikada proizvela ova cancel kultura koju je internet iznjedrio je TED Talk Monice Lewinsky. Da, ista ista ista, Nisam imao seks s tom ženom. Nela, najgora žena godine 1997. govori o svojoj, različitija iskustva ljudi koji su bili linčovani, metaforički, na digitalnom javnom trgu. I rješenje za to? Nova kultura, kultura tolerancije i milosti na internetu, na kojim stvarima poput prethodnog printa bili bismo ignorirani, ponašanjedegradiran, vulgaran.
I kriza mentalnog zdravlja? Tinejdžeri su zaista bolesniji? Prema Svjetskom ekonomskom forumu, tinejdžeri odgađaju svoj ulazak u odrasli svijet
Moja je hipoteza da, zbog straha od sramote i otkazivanja, tinejdžeri nisu uzeli vozačku dozvolu, ne izlaze u javnost i ostaju infantilizirani duže vrijeme. Jer zbog perspektive izlaska na svijet, i ovaj svijet može biti digitalan ili stvaran, predstavlja stvarni društveni rizik, za koji njihovi umovi nisu spremni. Ustvarično, nitko nije.
Što me najviše iznenađuje u zabrinutoj žestini, i toliko Haidt-a koliko i brazilski i stranci zakonodavci, koji su odabrali pametni telefon kao izvor svih zala, to je Haidt više puta napisao kako kultura čiji je hobi javno sramoćenje ne može biti zdrava. On to zove taj shema, prisutan u teoriji kognitivno-bihevioralne terapije, čitanje misli, i pretpostavljamo najgore namjere drugih ljudi.
Da prevladati ovo ponašanje, ta kultura koju danas imamo – što moram složiti se, je izrazito disfunkcionalan –, Isto sam Haidt predlaže stav više velikodušan i koji pretpostavlja dobre namjere u djelima i riječima drugih. Ovaj pristup pomaže smanjiti nepotrebne sukobe i promiče zdravije interakcije, posebno u polariziranim okruženjima. Kada izazivate te automatske pretpostavke, učimo naše oči biti empatičnije i tolerantnije, osim što izgrađuje racionalniju komunikaciju. Na internetu i u stvarnom životu, bez potrebe da se išta zabrani.
Lilian Carvalho é PhD em Marketing e coordenadora do Centro de Estudos em Marketing Digital da FGV/EAESP
