ESG kriteriji (okoliš, socijalna i upravljačka) dobivaju globalnu pažnju kao skup smjernica za održive i društveno odgovorne korporativne prakse. Unatoč svom neosporivom značaju u promicanju održivije budućnosti, rasprava o tome kako se ti kriteriji mogu koristiti kao opravdanje za protekcionističke mjere od strane zemalja ili ekonomskih blokova raste
ESG je nastao kao skup standarda namijenjenih procjeni poslovnih operacija iz održive i etičke perspektive. Tvrtke koje usvajaju ESG prakse obvezuju se smanjiti utjecaj na okoliš, promicati socijalnu jednakost i održavati transparentno upravljanje. Ovi kriteriji su široko usvojeni od strane investitora, vlade i financijske institucije kao parametar za procjenu rizika i dugoročne izvedbe
Međutim, dok se ESG standardi konsolidiraju, javljaju se zabrinutosti zbog njezine nejednake primjene među zemljama, posebno između razvijenih i tržišnih ekonomija. Nedostatak uniformnosti u kriterijima može stvoriti prikrivene trgovinske barijere, generirajući konkurentsku nepovoljnost za tvrtke iz zemalja s većim kapacitetom prilagodbe zahtjevima ESG
Da bi se stekla ideja, izvještaj Svjetske trgovinske organizacije (STO), otkrio je povećanje rasta protekcionističkih mjera zemalja članica G20. Ove godine, vrijednost trgovine pokrivene važećim uvoznim ograničenjima procijenjena je na otprilike 2 trilijuna USD, predstavljajući 9,4% svjetskih uvoza. Osim toga, restrikcije su pokrile u jednoj godini procijenjenu vrijednost od 230 USD,8 milijardi izvoza robe, što predstavlja 0,9% svjetskih izvoza
Zemlje mogu koristiti ekološke kriterije ESG-a za opravdanje nametanja trgovinskih barijera, kako tarife i ograničenja uvoza, navodeći ekološke brige. Nedavni primjer bio je slučaj matične kompanije Carrefour, koji je naveo ekološka pitanja kao razlog za zabranu uvoza mesa iz Mercosura u svoje supermarkete u Francuskoj. Korištenje ekološkog kriterija moglo je biti izgovor za veće ekonomske probleme koji su se dogodili u Francuskoj, posebno u vezi s lokalnim poljoprivrednicima, koji trebaju mnogo subvencija da bi održali svoje poslovanje u funkciji. Dakle, ostaje pitanje: radi se o ekološkom pitanju ili o ekonomskom protekcionizmu
Zemlje u razvoju često se suočavaju s poteškoćama u ispunjavanju ESG standarda koje nameću naprednije ekonomije (to ne znači da ovi kriteriji nisu bitni za čovječanstvo). To može ograničiti pristup globalnim tržištima, ako ti su se zemlje ne ulože potrebna sredstva za ispunjavanje zahtjeva za zaštitu okoliša. Povećanje standarda u pitanjima ESG je vrlo važno i zemlje u razvoju to trebaju shvatiti ozbiljno
Međutim, korištenje ekoloških kriterija kao izgovora za neprodaju događa se kao ekonomski i politički alat za zaštitu lokalne proizvodnje, najviše, kada ona ne može sama sebe uzdržavati, ali se os visokih subvencija za preživljavanje. Što pokazuje postojanje umjetnog i nezdravog okruženja ekonomskih niša razvijenih zemalja. Osim toga, ako se ESG kriteriji doživljavaju kao alati protekcionizma, vaša legitimnost može biti dovedena u pitanje. To može dodatno obeshrabriti usvajanje održivih praksi na duži rok
Kako bi se izbjegla zloupotreba ESG-a kao zaštitnog alata, ključno je razviti usklađene globalne standarde. Institucije poput Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodnog vijeća za integrirane izvještaje, mogu igrati središnju ulogu u stvaranju univerzalnih kriterija koji uzimaju u obzir ekonomske stvarnosti različitih zemalja
Iako ESG kriteriji predstavljaju značajan napredak u potrazi za održivijim i odgovornijim razvojem, sama preživljavanja planeta, njena instrumentalizacija kao zaštitni alat predstavlja rizike za globalnu trgovinu i za kredibilitet ESG praksi. Pristupajući tim izazovima putem usklađenih globalnih standarda i promicanja međunarodnog dijaloga, moguće je ublažiti negativne utjecaje i osigurati da ESG i dalje bude pozitivna snaga za budućnost planeta
